Piše: Željko Žutelija
Jedna od pet zvjezdica, kojima je kategoriziran Hotel Esplanade Zagreb, najprestižniji hotel u ovom dijelu Europe, uvijek je zvjezdica vodilja: njome se izražava ponos utemeljen na potrebi punog poštovanja 100-godišnje hotelske tradicije.
Taj ponos ne osjećaju samo zaposlenici hotela i gosti koji u njemu odsjedaju, nego i svaki stanovnik Zagreba privržen svemu onome što definira njegov urbani identitet i pripadnost gradu koji cijeni svoju kulturno-povijesnu baštinu i čuva svoje tradicijsko naslijeđe. Jer u današnje doba, do jučer nezamislivih tehnoloških inovacija i investicijskih pothvata u suvremenom hotelijerstvu, od Dubaija i Singapura do Sydneya i Reykjavika, sve je moguće i sve je ostvarivo osim – ubrzanog, instantnog stvaranja tradicije.
Čvrsta poveznica s epohom u kojoj je izgrađen najljepši dio hrvatske metropole svrstava Hotel Esplanade u kulturno-povijesnu baštinu grada, ali i među europske spomenike kulture kojima je ispisana povijest danas ujedinjene Europe. Vrijeme je vrijednost koja pretvorena u tradiciju nema cijenu, nije podložna tržišnim mijenama, nadvisuje standardne pojmove kategorizacije i povijesni dignitet promovira kao izvanserijsko mjerilo hotelskog statusa.
Poljana na kojoj je niknuo simbol Zagreba
Ljudi koji bi svojim neposrednim sjećanjima mogli svjedočiti o spektakularnom otvorenju Hotela Esplanade 22. travnja 1925. godine, više nisu među živima. Preostali su nam samo faktografski zapisi o tome kako je hotel izgrađen ponajviše radi prihvata putnika legendarnog Orient Expressa, luksuznog vlaka koje je prometovao na relaciji Pariz – Istanbul. Sve ostalo prepušteno je maštanju, pokušajima zamišljanja kako je na poljani zapadno od željezničkog kolodvora, po kojoj je hotel dobio ime – zimi pretvorenoj u klizalište – prije stotinu godina, za samo 26 mjeseci, izrastao reprezentativni hotel koji se monumentalnošću i opremljenošću mogao mjeriti s najluksuznijim hotelima u srednjoj Europi. Neizbježni je zaključak da su takav projekt mogli osmisliti i na njegovu se izgradnju odvažiti samo ljudi dalekosežnih vizija i europskih obzora.
Dvjestotinjak najuglednijih uzvanika toga doba, predvođenih gradonačelnikom inž. Vjekoslavom Heinzelom, uživalo je na otvorenju hotela u vrhunskom posluženju i raskošnim art-décoovskim interijerima, osobito u velebnoj, ovalnoj Smaragdnoj dvorani, i danas simbolu hotelskog luksuza i rafinirane ugođajnosti.
Odmah nakon otvorenja hotel je postao središte društvenog života u Zagrebu. Teško je i zamisliti kakvi su se sve balovi (oficirski, liječnički, odvjetnički, novinarski itd.), svadbene, promocijske ili blagdanske svečanosti u to doba održavale u Smaragdnoj dvorani, svojevrsnom hramu građanskog lifestylea, u kojem su posjetitelji, ali i poslužitelji, prezentirali najviše domete gastronomske, komunikacijske, odjevne i uslužne kulture.
Spomenička jezgra Zagreba, izgrađena na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kad je grad imao nešto manje od 60.000 stanovnika, na svom je južnom obodu 1925. godine, do kada se broj stanovnika utrostručio, dobila reprezentativnu građevinu za čiji se projekt na međunarodnom natječaju natjecao i slavni češko-austrijski arhitekt Adolf Loos, a pobijedio je njemački arhitekt Otto Rehnig. Njegov je projekt preoblikovao i doradio arhitekt Dionis Sunko, rođen u Sisku 1879. i diplomirao 1902. na Visokoj tehničkoj školi u Karlsruheu, koji je od 1909. djelovao u Zagrebu.
Čvrsta poveznica s epohom u kojoj je izgrađen najljepši dio hrvatske metropole svrstava Hotel Esplanade u kulturno-povijesnu baštinu grada, ali i među europske spomenike kulture kojima je ispisana povijest danas ujedinjene Europe. Vrijeme je vrijednost koja pretvorena u tradiciju nema cijenu, nije podložna tržišnim mijenama, nadvisuje standardne pojmove kategorizacije i povijesni dignitet promovira kao izvanserijsko mjerilo hotelskog statusa.
Savršen spoj tradicije i suvremenosti
Iako u Hotelu Esplanade danas odsjeda više od 90% stranih gostiju, hotel u svih 100 godina postojanja nije izgubio niti oslabio veze sa stanovnicima matičnog grada i u tome je još jedna od njegovih posebnosti. Iako nemaju razloga odsjedati u hotelu u vlastitom gradu, stanovnici Zagreba doživljavaju Esplanadu kao mjesto redovita posjećivanja, koje ih u svakom trenutku podsjeća na razdoblja Belle Époque, ali i na „dobri duh grada“ između dva svjetska rata, na očuvanje vrijednosti građanske kulture i u vremenima koja joj nisu bila odviše naklonjena, ali i na kontinuitet respektabilne tradicije tako rijetke na ovim prostorima.
Smaragdna dvorana i danas je omiljeno mjesto svadbenih, poslovnih, sportskih, znanstvenih i drugih prigodnih svečanosti i skupova, restoran Zinfandel`s i dalje je mjesto uživanja u vrhunskoj gastronomiji proizašloj iz Esplanadine kulinarske akademije, kavana i bar svojom su ljupkošću i ambijentalnošću najviši domet onoga što Zagreb može ponuditi od svog gotovo izumrlog kavanskog života. Manji saloni omogućuju manje i dostojanstvene stručne skupove, organizirane na najvišoj poslužiteljskoj razini, a Bistro je mjesto koje Zagrepčani doživljavaju kao gradski restoran rafiniranog ugođaja koji neprestano nudi inovacije pristigle iz Esplanadine kuhinje. Oleander terasa sa svojim zanimljivim programima posjetiteljima omogućuje i taj izniman osjećaj ukomponiranosti u spomeničke vedute i parkovne sadržaje Zagreba u neposrednoj blizini hotela.
Dobrodošlica za sve
Ta privrženost stanovnika Zagreba svom omiljenom hotelu, kojim se toliko ponose, jedna je od manje isticanih, ali vrhunskih kvaliteta Hotela Esplanade, koji s podjednakom pažnjom i uljudnošću dočekuje okrunjene glave, svjetske uglednike, filmske, glazbene i sportske zvijezde i svoje sugrađane na prijepodnevnoj kavi ili večernjem koktelu.
U sto godina postojanja u Esplanadi su se izmijenili mnogi naraštaji zaposlenika, hotel je doživio mnoge interijerske, eksterijerske, organizacijske i prezentacijske promjene, logistički je osuvremenjen u svim segmentima poslovanja, prigrlio je i razvojne domete digitalne ere i najveće izazove modernog doba, ali u jednome je uvijek ostao dosljedan i postojan: u očuvanju svijetle tradicije i svih vrijednosti akumuliranih u tom dugom razdoblju prenošenja najvrednijih iskustava s jedne generacije na drugu.
Zagrepčani mogu posvjedočiti kako je vrlo malo primjera u kojima tradicija i suvremenost žive u tako skladnom braku kao u Hotelu Esplanade Zagreb.
